Skip to content

AUTORI I VRIJEDNOSTI:
Estetika filmskog rimejka

Maja Kecojević

EDI-01, 06/2016


Alice in Wonderland (Clyde Geronimi / Wilfred Jackson / Hamilton Luske, 1951)
Alice in Wonderland (Tim Barton, 2010)

Ja se razočaram ako mi otkriješ kraj filma koji želim pogledati, pogubim ako doživim neočekivan kraj i zbunim ako mi narušiš postojeću sliku nečeg ili pak pokvariš bajku. Zbunim ili nešto jače od toga. Kad sam prije dvije godine odskakutala u bioskop da pogledam je li Alisa iz mog djetinjstva porasla, postala ljepša a ostala bajkovita – ostah zbunjena. Ili nešto jače od toga. To što je jedva prepoznah, ostavi jak utisak i otvori Wonderland pitanja.

  1. Čemu potreba Diznijevo djelo oblikovati drugačije, omaž autoru?
  2. Čemu promjena da Wonderland izgleda malo jezivo i maračno, a Alisa blijedo i iscrpljeno?
  3. Zar je potrebno mijenjati staru bajku i kultni animirani film u novo ostvarenje koje će biti obilježje novog vremena i savremene kinematografije?
  4. Griješim li ako kažem da je Diznijeva Alisa kao stvorena za djecu i sve ostale, a Bartonova teško za djecu?

Kako god, možda do kraja ovog svog rada pokušam odgovoriti na bar neko od njih.

O autorima

Tim Barton

Tim Barton rođen je 25.08.1958. u Burbanku (Burbank), Kalifornija (California) je američki filmski režiserproducentscenarista i konceptualni umetnik. Kao dijete oduševljen je filmovima, s akcentom na horore. Poslije srednje škole postaje Diznijev stipendista i upisuje California Institute of the Arts u Valensiji, odsijek za Character Animation. Nakon studija počinje raditi u “Dizniju”, a potom i pravi svoj prvi stop motion, petominutni film “Vicent Price”. Rediteljski opus Tima Bartona raznovrstan je, šaren i prepoznatljiv:

Frankenwinnie (1984)
Pee Wee’s Big Adventure (1985)
Beetle Juice (1988)
Batman (1989)
Edward Scissorhands (1990)
Batman Returns (1992)
Ed Wood (1994)
Mars Attacks! (1996)
Sleepy Hollow (1999)
Planet of the Apes (2001)
Big Fish (2003)
Charlie and the Chocolate Factory (2005)
Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street (2007)
Alice in Wonderland (2010)
Dark Shadows (2012)

Clyde Geronimi, je bio italijansko – američki “animation director”. Rođen 12. juna, 1901. god. i bio je najpoznatiji po radovima u “Diznijevoj” produkciji. Pošto ju je napustio, 1959. god. radio je u televiziji, uključujuči rediteljski rad na brojnim epizodama Spider Man animirane serije. Poznat je po filmovima: Sleeping Beauty, 101 Dalmatians, Cinderella. Ilustrovao je i neke knjige za djecu.

Wilfred Jackson, je američki kompozitor, animator, reditelj rođen 24. januara 1906. godine u Čikagu. Najpoznatija “Diznijeva” djela na kojima je radio su Mickey Mouse i Silly Symphonies. Umro je u 82. godini.

Hamilton Luske, rođen je 24. januara, 1906. godine u Čikagu u Americi. Režirao je mnoge Diznijeve kratke filmove od 1936. do 1968. kad je i umro. 1965. godine dobio je i Oskara. Najpoznatije “Diznijevo” djela koje je radio je Snow White and the Seven Dwarfs.

 

O filmovima

Alice in wonderland, 1951.

Jednog dana Alisa je vidjela bijelog zeca. Bio joj je čudan zato jer je bio obučen. Pošla je za njim u zečju rupu. Kada je ušla u rupu počelaje padati, dugo padati. Kada je pala našla se u nekom hodniku. Opet je vidjela onog zeca koji je ušao u jedan lijepi vrt. Alisa je htjela ući unutra, no bila je prevelika. Na jednom stoliću u bočici bio je napitak,i pisalo je da ga popije. Kada ga je popila smanjila se, ali su vrata bila zaključana. Na kraju je ipak nekako ušla u vrt. Tamo je sa kraljicom igrala poker… Odjednom se probudila i bila je doma. Shvatila je da je to sve bio san. Divan san.

Alice in wonderland, 2010.

Alisa u zemlji čuda“ је američki igrani film iz 2010. koji je režirao Tim Barton. Film je inspirisan knjigama Luisa Kerola “Alisa u zemlji čuda” iz 1865. godiine i njenim nastavkom “Alisa s one strane ogledala” iz 1871. Vašikovska igra devetnaestogodišnju Alisu, koja se, trinaest godina nakon svoje prethodne posete, vraća u Zemlju čuda, gde njeni stanovnici smatraju kako je ona jedina osoba koja može da ubije zmajoliko stvorenja Džabervokija koji ih teroriše, a koga kontroliše Crvena kraljica.

 Doslovan opis filmova preuzela sam sa dva različita sajta. Razlog tome je sam način pisanja, tačnije opisivanja priče, filma. Usudiću se da kažem da je “dječiji” opis prvog jednostavniji, ljepši i jasniji, te kao takav najsličniji samom filmu. Drugi opis je, s druge strane, više informativan, štur, sa dugim složenim rečenicama koje su teške i malo komplikovane. Kao takve, liče mi na sam film koji je u velikoj suprotnosti od njegovog originala. Ovakve opise iskoristila sam kako bih što bliže ilustrovala moje doživljaje jednog i drugog filma. Alisa je, stvarana u ranijim godinama bila radosnija, bolja, više je voljela ljude i sebe dok je druga, nastala u XXI vijeku agresivnija, manje za sve zainteresovana, otuđenija. Ne govori li i to nešto?

Ključne razlike između originala i rimejka

  • 60 godina razlike u razvoju tehnike i mogućnostima manipulacije filmskim sredstvima izražavanja
  • Izgledu karaktera, kostima, enterijera, eksterijera
  • Bojama
  • Karakteru karaktera
  • Atmosferi
  • Maštovitosti
  • Scenariju
  • Muzici
  • Ličnom doživljaju

Da krenem od samog scenarija oba filma. Dok je “Diznijeva” Alisa čista ilustracija bajke u kojoj su boje i karakteri i njihovi dijalozi u potpunosti u skladu sa samom originalnom pričom bajke, Bartonova, s druge strane doživljava očigledne promjene. Scenario više podsjeća na nastavak priče o Alisi, i nije poetičan i bajkovit u mjeri u kojoj je prvi.

Dajem sebi vrlo dobre savjete, ali ih vrlo retko poslušam. To objašnjava probleme u kojima sam uvijek. Budi strpljiva je veoma dobar savjet, ali kako da mirujem kad me kopka radoznalost i volim promjene i kada se nesto čudno dešava. (Original)

Čitam ovu rečenicu iz Alisine pjesme i bilježim je, čitam u njoj neku moju istinu a i filozofiju odraslih. To nije rečenica koju će dijete razumjeti i osjetiti. Ali će je možda negdje podsvjesno i tajno zavući u onu kutiju lijepog koje smo nekad doživjeti na neki način, a možemo opet. Možda sam zahvaljujući njoj i ja opet uživala gledajući Alisu iz ’50-e. Pravim bajkama se svi, prije ili kasnije vratimo.

There is a place. Like no place on Earth. A land full of wonder, mystery, and danger! Some say to survive it: You need to be as mad as a hatter. (Remake)

Ne treba bajkama zemlja u kojoj trebaš biti ljut da bi preživio. Bajke postoje da bi te naučile da postoje ne samo rođendani, nego i “Ne-rodjendani”, i da parče hljeba može izgledati kao leptir, samo ga tako treba pogledati.

alisa1 alisa2 alisa3

I bajka ne postoji da bi nas uplašila vremena koje će donijeti ružno lice, a još manje da nam sugeriše da ne govorimo o svojim vizijama. Čini mi se da je remake pomalo miriše na začin zvani ironija.

alisa4 alisa5

Sama priča kojom film počinje, ideja o takvim međuljudskim odnosima i neslobodama liči na sve osim na omaž filmu koji nas je nekad uspavljivao.

Kao ključne riječi pomenuh i prikazivanje sna i stvarnosti. Plavooka Alisa sa nezaboravnom kosom i mašnicom na glavi prolazi kroz svoj san i tek nam ga na kraju otkriva, dok je druga, Alisa blijedog tena na samom početku drugačija jer je svjesna svog sna i pri tom smo i mi kao publika svjesni nerealnosti svih scena. Elem, ne smatram da je ovo bilo neophodno. A zgodno je napomenuti i samu razliku u građi Alisinog lika. Dok je, stvarana u 50-im godinama Alisa druželjubljiva, ponosna, uporna i radoznala, njena nova verzija u početku pomalo djeluje nezainteresovano za sve što se dešava oko nje, no opet, na sreću će do kraja opravdati glavne postulate originalne priče pa će se izboriti za svoje želje.

alisa6

Kad je u pitanju odnos boja, grafike i samog izgleda filmova, eto opet razlika: u originalnoj verziji, boje su lijepe, jasne, lijepo uklopljene, istaknute, kontrasne i posložene. Sve to čini atmosferu toplom, bezbrižnom, koloritnom,“drugarskom”.

alisa7 alisa8

S druge strane, Barton praveći očigledno bajku za odrasle, koristi kako mračnije tako i bleđe tonove, tako stvarajući pomalo zastrašujuću atmosferu. Pojedinačni kadrovi koji čak ponekad podsjećaju na momente iz horror filmova, svjedoče onu činjenicu o Bartonovom djetinjstvu uz filmove strave. Pitam se da li je kroz ovakvu interpretaciju jedne priče ustvari želio oslikati svijet poraslih (odraslih), ili se možda samo poigrao klasičnim ljepotom izgleda bajke pokušavajući da stvori nove okvire starih dobrih vrijednosti. Kako god da je mislio, ja njegovu verziju Alise baš i ne volim.

alisa9 alisa10

Iako je u Novoj Alisi savršenstvo tehnike i manipulacije slikom iskorišteno do maksimuma, ne može se reći da u 60 godina mlađoj verziji ne postoje zadivljujući momenti filmskih efekata. Sama montaža doprinijela je dodatnoj likovnosti i maštovitosti kadrova. Sve će ovo reći da su estetske vrijednosti nekad i sad promijenile svoje okvire, no i da se to i dalje dešava što usled novih tehničkih mogućnosti stvaranja, što zbog mašte autora koja vremenom očigledno postaje sve čudnija.

 

alisa11 alisa12 alisa13 alisa14

I dok uz ovakve bajke i savremene fantazije roditelji ostaju zbunjeni a djeca pod jakim utiskom, čudnim uticajem i opasnim idejama, potrošački Wonderland kreće još korak naprijed. Dovoljno je pogledati scenu Alisine borbe sa čudovištem u Bartonovom filmu da bi se shvatilo otkud ideja za najgrozniju igricu u istoriji igrica.

alisa-igirica1 alisa-igirica2

Ako su ovo kadrovi uz koje će da odrastaju mali ljudi, da se dive Alisi i njenoj pobjedi, onda je logičan slijed da će poželjeti da i sami to postanu. “Efikasna” kreacija i potrošački Wonderland koriste film i stvaraju virtuelnu mogućnost za ostvarenje takvih želja, te igricu koja će staru, dobru djevojčicu Alisu pretvoriti u svoj nikad očekivan opozit.

alisa-alisa-1 alisa-alisa-2

 

Željna krvi, opet novog izgleda, ružna, agresivna, ambiciozna, sa nožem umjesto mašnicom, Alisa doživljava pakleni povratak. Video igricom Alice: Madness Returns 2011. autora Benjamina Kerslakea, estetika ne da klizi na niže, već tone, a kult Alise dobija nove oblike među novim generacijama. Čak ni moja Zemlja čuda nema odgovor na pitanje o ovakvoj destrukciji jedne umjetnosti. Pitam se, ako se nastavi putem primjera Alise, možda i Tom i Džeri postanu narko partneri, a patuljci kriminalna banda. Uz takve crtaće, odrastati je ‘čarobno’ a odrasti opasno. Zar nije dovoljno što se sve češće više družimo sa kompjuterom nego sa drugarima, nego imamo u ponudi da vježbamo i unapređujemo svoju agresiju. Lijepa hrana za razvoj mašte.

Ako je tako, koliko god poštujući umjetničke slobode i prihvatajući nove, opreznost za svakojake sadržaje treba pooštriti. Poštujući starija djela i forme, stvarati nove i svoje a ne remetiti im vrijednosti i estetiku. Jedino tako će se, u pomjerenom svijetu pravih vrijednosti sačuvati bar i mogućnost uživanja u dobrom i lijepom, pa onda i nada za budućim stvaranjem istih.

Dok je bajki potojaće mašta, dok je mašte postojaće bajka.

Izvori :

  1. http://www.imdb.com/title/tt1014759/
  2. http://www.imdb.com/title/tt0043274/quotes
  3. http://lektireplus.blogspot.com/2008/04/lewis-carrol-alisa-u-zemlji-uda.html
  4. http://en.wikipedia.org/wiki/Alice_in_Wonderland_(1951_film)
  5. http://en.wikipedia.org/wiki/Hamilton_Luske
  6. hhttp://sr.wikipedia.org/sr-el/Алиса_у_земљи_чуда_(филм_из_2010)
  7. ttp://sh.wikipedia.org/wiki/Tim_Burton
  8. http://www.kojifilmdagledam.info/alisa-u-zemlji-cuda-alice-in-wonderland-2010-tim-barton/
  9. http://wannabemagazine.com/totalno-drugaciji-od-drugih-tim-burton/

Napomena: Sve informacije sa sajtova preuzete su: 29. 05. 2012. god.