Skip to content

MIŠEL GONDRI (dio 1/2)

Tina Kuzman

EDI-01, 06/2016


Michel-GondryIzučavanje, shvatanje i prihvatanje autorskog rukopisa jedne ličnosti može da bude jednostavno i tečno kao kad ste u kafu stavili tačno onoliko šećera koliko treba, ili naprotiv, uz konfuzan pogled koji bi moj deda uputio jednom modernom telefonu.

Svaka individua pod uticajem beskrajnih nijansi boja unutrašnjeg i spoljašnjeg svijeta ima svoj jezik, nekad čak ni uputstva ne pomažu. Dok smo živi nećemo naučiti sve odgovore, ali tu smo da učimo kako da postavimo prava pitanja. Zbog nečijih vizija i njihovih realizacija i opčinjavajućeg uticaja koji može da se desi vrijedi truditi se više, izraziti se. Kako bismo inače mogli da se zaljubljujemo?
Ljubav na prvi pogled se dešava kada složite Rubikovu kocku u rekordnom vremenu uz ”aha” momenat. Kad ste se zaljubili u nečiji način izražavanja, našli ste djelić nečega što imate u sebi.
Prateći Gondrijev (Michel Gondry) autorski rukopis, našla sam svoje boje i vidjela kakav alat mogu da budu. Njegov stil je lako prepoznati. Zamislite kako je neki moćni direktor banke ustupio svoj položaj jednom djetetu od četiri godine da proizvodi novčanice sa Diznijevim (Walt Disney) likovima i našli ste gondrijevsko.

Ovaj Vizionar je gledao kako drugi rade da bi radio drugačije. Ne treba praviti grešku i osuditi ga na namjernu bitku s klišeom. Kad bi umjetnici navikli da se koriste sličnim pristupom, svi bi mi bili daltonisti. Očuvanost njegovog dječijeg pogleda na svijet direktno izaziva dobroćudnu naivnost, jednu od glavnih sastojaka za izvornu kreativnost. Miris i ukus radoznalosti, uz eksperimentisanje bez straha, održavaju nepredvidivost njegovog rada dok istovremeno saopštavaju univerzalno značajne ishode.
Njegovom načinu pripovijedanja priče možete uvijek da povjerujete i osjetite toplinu sigurnosti. Repeticijom određenih elemenata praćenih dekorom optičkih iluzija i akrobacije logike stvara se djelo koje pratite zabavljajući se i razotkrivajući sve vizuelne metafore. Još jedna bitna karakteristika njegovog načina razmišljanja je stalna upotreba svijeta snova, kraljevskog ulaska u nesvjesno. Istraživanje podsvjesnog je idealna komponenta u njegovom stilu upravo zbog nepredvidivog karaktera priče razvoja likova i same poetike. Takav kontekst podvlači svemogućnost mašte, poigravanja univerzalnim i individualnim filozofijama života, gdje je gledaocu data šansa da kreira odgovor na svoje pitanje bez straha od greške. Perspektiva koju nam Gondri dočarava je ona gdje možemo svaku Baba Rogu da ubijemo ako upalimo svijetlo! Razlog zbog kojeg sam veliki poštovalac ovakve vizije je upravo to što treba konstantno da budemo svjesni da svaki izbor – veći ili manji – treba da bude načinjen uz poštenu dozu straha onoga što je rezultat kontrasta kroz koji se uče životne lekcije, ALI nikako bez zabave i uviđanja čudesnog.

GONDRY – Režiser dugometražnih filmova

ETERNAL SUNSHINE OF A SPOTLESS MIND (2004)

Džoel (Jim Carrey) i Klementina (Kate Winslet) se upoznaju na početku filma, tj. na početku gledamo prepričavanje početka njihove veze.
Nesiguran i nezadovoljan životom do tog momenta, Džoel u Klementini nalazi dio slagalice, iskru.
Ona je impulsivna, prodorna i nepredvidiva, mijenja mišljenje istom brzinom kao boju kose ”Plava propast”, ”Zelena revolucija”… Zbog njegovog straha od vezivanja dolazi do burnih konflikata a Klementina, impulsivna i eksplozivna, nakon zadnje svađe nalazi doktora Hauarda koji nudi savršeno rješenje za odluke donesene u afektu. Dr Hauard svojim klijentima briše određena sjećanja kako bi mogli nesmetano da nastave sa životom. Nije to onaj lik u filmu koji predstavlja lažnu priču koja se prodaje za novac, već vjeruje u ono šta radi, vjeruje da pomaže ljudima.
eternalsunshine1Kada Džoel shvati šta je Klementina uradila, odlučuje se na isti potez. U procesu brisanja Klementine iz sjećanja, vidimo ko je, tj. šta je zlikovac u ovoj romantičnoj priči – upravo brisanje sjećanja. Džoel shvata da ne želi da izgubi dragocjene trenutke u momentu kada mu biva jasno da ga ti trenuci čine svojim i živim. On ne bi bio on bez iskustva sa Klementinom u glavi odnosno bio bi parče oštećene robe izletjelo iz fabrike na ulicu. Tako počinje Džoelova bitka u svijetu nesvjesnog. Gubi Klementinu na nevjerovatnom putu upoznavanja sebe ali je nalazi opet u svijetu odraslih. Oboje su shvatili da bi ponovo prošli kroz isto samo dok mogu da prave dragocjena sjećanja zajedno što je ustvari ono naučeno i potvrđeno kada se prođe kroz pogrešnu odluku.
Ovaj ljubavni vrtlog maestralno je vizuelno prikazan. Gondri bira elemente koji će biti konstanta kroz priču, situacije koje provlači kao paralele da bi se oformio jedan čvrst koncept koji haotično isto koliko i nevino prenosi emociju sa ekrana do posmatrača. Scenario je prvobitno objavljen kao roman koji je Čarli Kaufman interpretirao sarađujući sa Gondrijem u toku adaptacije. Gondri je vješto naglasio djelove priče tipa putokaza kroz avanturu nalik Alisinoj zemlji čuda. Ističući neke Klementinine karakterne crte gdje ona pod uticajem alkohola flertuje sa nepoznatim momkom u želji da napravi Džoela ljubomornim, direktno uvodi u razlog koji objašnjava Džoelove riječi koje prelivaju čašu (Klementina koristi seks kao oružje, tj.kartu da bi bila prihvaćena) i dovode Klementinu do tačke pucanja i odlaska kod dr.Hauarda. Tako se pravi gladak rez u ono što je glavna avantura, zbližavanje i otvaranje ova dva lika kroz ponovno upoznavanje u svijetu podsvijesti. Takvim tokom održava ravnotežu glavnog sa sporednim, tj. dajući ravnomjerne djeliće opisu Meri, Hauardove radnice koja je prethodno izbrisala sjećanja na emocije prema doktoru koji je oženjen. Rezultat Merinog postupka ujedno pokazuje uzaludnost same intervencije. Ne možete izbrisati emociju. Meri radi na Džoelovom slučaju sa Patrikom i Stenom, gdje Sten pokušava da ukrade načine kako da osvoji Klementinu stvarajući njoj frustraciju i dodatnu potvrdu da voli Džoela, a Patrik pokušava da priđe Meri, potvrđujući njoj da je emocija prema Hauardu i dalje vrlo živa. Svako je neizostavan bez obzira na veličinu uloge, uz mnoge dekorativne simbolične momente tipa scene sa slonovima i cirkusom na ulicama Menhetna u Džoelovom sjećanju.
Jasno oslikava prelaze sjećanja iz aktuelnog vremena do duboke prošlosti. Put do scene kada gledaju dječaka Džoela sa ogrtačem i djevojčicom, pa onda do zaleđenog jezera sa kojim počinje Džoelovo i Klementinino upoznavanje predstavlja svojevrsni kompas kroz priču, ukazuje na jedan ciklus u ciklusu.
Film je bio vrlo dobro prihvaćen od strane kritičara i šire publike osvojivši vrijedne nagrade pritom (Oskar za scenario).
Koristeći se izazivanjem ‘šta ako’ situacija, Gondri i Kaufman, obojica pristalice estetskih ‘dječijih’ detalja,kreiraju idealan tim koji na neočekivan način uspijeva u glavnom cilju – dirnuti gledaoca. Anatomija scene ovog filma definitvno pruža sasvim novi način pričanja bezbroj puta ispričane priče.
Vrlo rizičan koncept su pored Gondrija i Kaufmana iznijeli i glavni glumci. Džim Keri, globalno poznat po svojim vještinama komičara-glumca nalazi se u ulozi emotivnog sanjara u pakovanju običnog smrtnika sa ulice, sasvim van svoje komforne zone. Kejt Vinslet s druge strane poznata po ozbiljnim dramatičnim ulogama iznosi Klementinu toliko neočekivano prirodno da ne možete da trepnete pred njenim prisustvom.
Jedna od sjajnih posledica ovog filma je činjenica da ne možete ostati ravnodušni. Nikako. Bar toliko da postavite sebi pitanje ”Da li bih ja izbrisala bolno sjećanje da mogu?” Ova opcija je Kruela DeVil u filmu i kao takva podstiče na razmišljanje. Da li je istina da nas ljubav može povesti svuda? Da li uopšte više imamo pravo na naivnost i rizične izbore u svijetu skeptika i fanatika? Da li je istina da su ožiljci sastavni dio srži naših ličnosti? Da li stvarno postoji taj momenat gdje nema ni zrnce logike ali ste pred njim sasvim sigurni da treba baš tu da stojite, na zamrznutom jezeru?
Rok za odgovore nije poznat.
Putovanje kroz sopstvena sjećanja u cilju herojskog podviga da se odbrani ljubav je elemenat svake herojske priče. Herkules se borio sa devetoglavim aždajama, Petar Pan je poveo Vendi u Nedođiju, Mala Sirena je zamijenila okean za kopno.
Bez obzira na sve što može da se izgubi, magija je u samoj avanturi, što predstavlja zlatni zrak perspektive na život.

“I’m not a concept. Too many guys think I’m a concept or I complete them or I’m going to make them alive, but I’m just a fucked up girl who is looking for my own peace of mind. Don’t assign me yours.”
— Charlie Kaufman [Eternal Sunshine of the Spotless Mind: The Shooting Script]

“Clementine: This is it, Joel. It’s going to be gone soon.

Joel: I know

Clementine: What do we do?

Joel: Enjoy it.”
— Charlie Kaufman [Eternal Sunshine of the Spotless Mind: The Shooting Script]

“Why do I fall in love with every woman I see that shows me the least bit of attention?”
— Charlie Kaufman [Eternal Sunshine of the Spotless Mind: The Shooting Script]

“The artist’s transcendence is achieved through success at diagnosing and naming the maladies of the age. Artists tell a different sort of truth than scientists do. The truth of the scientist is a generalizing truth, while the artist or writer’s is a particular truth. It is the truth about particular persons in particular situations. The poet or the novelist reveals truths about human lives by embodying these truths in concrete characters, in specific situations. Readers recognize their own reality in the work. We find ourselves saying, as we read, ‘Yes! This is how it is for me.’ Both those who enjoy the work of artists and the artists themselves achieve transcendence through this identification of the particular truths about selves in the world.”
— David LaRocca [LaRocca, David: The Philosophy of Charlie Kaufman,The University Press of Kentucky, 2011.]

BE KIND REWIND (2008)

Džeri (Jack Black), radnik na otpadu, pokušava da sabotira obližnju elektranu za koju sumnja da je uzrok njegovih glavobolja. Ovaj podvig ostavlja Džerija namagnetisanog, što dovodi do sasvim nenamjernih posledica, kao na primjer brisanje sadržaja sa svih video kaseta sa kojima dolazi u kontakt u video radnji, gdje radi njegov prijatelj Majk (Mos Def). Da bi zadržali jednu stariju gospođu, jednu od najlojalnijih mušterija, njih dvojica rekreiraju cijelu platinumsku postavku filmova uključujući The Lion King, Rush Hour, Ghostbusters,Back To The Future, Driving Miss Daisy i Robocop, zajedno sa ljudima iz grada.
Vrijeme je grubog prelaska iz starog u novo, virus digitalizacije je nezaustavljiv. Da bi spasili posao u momentu kada je i ono što je na izdisaju tehnologije izbrisano, njihova uradi – sam improvizacija stvaranja filmova pravi ih zvijezdama pravih vrijednosti. Ljudi koji su dolazili da iznajme stare klasike za dolar sada čekaju u redu da bi gledali njihove eksperimentalne rimejkove dok se ne pojave pioni ”legalnog” koji stavljaju tačku na ovu igru.
Iako se igraju Davida i Golijata, momci na kraju prave svoj film o džez pijanisti, idolu mladog Majka i Flečera, čičice koji je vlasnik radnje. Šačica mušterija im priskače u pomoć i zajedno prave atmosferu zabavnog rada za pravedan cilj. U akciji koja nema baš nikakvu garanciju ljudi bivaju oživljeni u momentu davanja doprinosa. Na kraju kada svi gledaju ono što su svojim rukama sastavili kroz nedjelju dana bez ikakvog plana i budžeta, Gondry stavlja posmatrača direktno ispred publike koja gleda film u filmu. Ovo je snažan momenat gdje se na vrlo jednostavan način ogleda emocija na svakom licu unutrašnje publike i tiho je. To je najiskreniji dio filma jer se upravo prenosi i izjednačava reakcija spoljašnje publike koja se pronalazi i aplaudira. Radost u svom prirodnom obliku bez zaslađivača. Postići taj trik koji je spontano došao do nas, u moru tehničkih i vizuelnih akrobacija, znači izvući keca iz rukava a odnijeti fer ruku.
Svi ti elementi opet potvrđuju Gondrijev stil a i težnju poruke koja se prenosi. Čak i u procesu pravljenja filma u filmu, on ustvari prikazuje šemu po kojoj sam radi. Uzeti kameru i poletjeti za trenutkom. Napraviti od kartona ako nemaš cement. Baciti sliku na čaršav ako nemaš platno. Alternativa uvijek postoji i ponekad posluži mnogo bolje nego original.
Scena u kojoj snima Majka u ulozi džez pijaniste (Fatso) kako svira klavir položen u horizontali sa trubama koje izlaze iz njega i ljudima koji izlaze iz truba je u suštini nešto što bilo koji filmadžija početnik može iskoristiti kao zavodljiv a jednostavan detalj.
Dakle, ovdje imamo i jedan na jedan lekcije, zato gledajte pažljivo.

THE SCIENCE OF SLEEP (2006)

Stefan Miro (Stephane Miroux) radi u Parizu za firmu koja proizvodi kalendare. Isklupljuje se za monotoniju svoje svakodnevice kroz aktivni život u svom svijetu. U zatočeništvu je od strane ljudi iz svojih snova, ali kada se zaljubi u djevojku koja se doseljava pored njega, Stefani (Stephanie), shvata da će morati da se probudi. Da bi osvojio djevojku svojih snova, mora da preuzme kontrolu nad svojim realnim životom koji je na auto-pilotu. Iako šarmirana njegovom ekscentričnošću, Stefani brzo uviđa opasnost od ljubavi prema zatočeniku mašte.

scienceIako ovaj film predstavlja bogatstvo fantazije, snova i momenata nadrealizma – što je njegova baza za proizvodnju vizuelne magije – Gondri istovremeno koristi ove elemente ne samo da bi dočarao kompletan imaginarni svijet jedne ličnosti, već i da bi prikazao rađanje jednog novog odnosa između mladića i djevojke. Neprijatno slatke situacije i stidljivo nevini momenti među njima su kao lego kocke koje sastavljaju kompletnu opipljivu figuru. Realna ozbiljnost, čak i opasnost emocija koje uzrokuje vrtoglavo zaljubljivanje, bilo da je tragičan ili srećan kraj, uvijek imaju perspektivu fantazije koju Gondri oživljava i daje joj prioritet. Magija koja se dešava na ekranu u scenama snova je inspirišuća. Od kartonskih gradova do drvenih konja igračaka koji galopiraju beskonačnim poljima. Nježna nota humora prolazi kroz odnos Stephan-a i Stephanie, dok oni kao Bernal i Gainsbourg imaju sjajnu hemiju na snimanju. To nije ona gravitacija emocije koju su dotakli Džim Keri i Vinsletova u Eternal Sunshine of a Spotless Mind, ali je isto toliko unikatno i magično predstavljena.

HUMAN NATURE (2001)

Većina radnje je predstavljena u fleš-beku: Paf (Rhys Ifans) svedoči na kongresu, Lila (Patricia Arquette) priča svoju priču policiji dok se pokojni Bronfman (Tim Robbins) obraća publici na nebu.
Lila ima rijedak hormonski poremećaj, dlake po cijelom tijelu joj rastu nevjerovatnom brzinom i gustinom, nalik životinji. Tokom svojih dvadesetih godina, ona odlučuje da pobjegne iz civilizacije i živi u prirodi gdje se osjeća normalno i komforno sa svojim stanjem. Piše knjigu o svom divljem i srećnom životu u prirodi koja postaje vrlo uspješna. U tridesetoj godini, jaka seksualna potreba je navodi na povratak u civilizaciju kako bi našla partnera, kako to inače dolikuje ljudskom šablonu života. Čovjek kojeg nalazi je doktor Bronfman, psiholog koji istražuje mogućnosti podučavanja miševa bon-tonu. Lila i Bronfman jednog dana odlaze u šetnju kroz šumu, kada ona zapazi čovjeka koji je većinu života proveo uvjeren da je majmun. Lila skida svoju odjeću kako bi bila bliže njegovom stadijumu i juri ga dok nije satjeran u mrtvi ugao na grani. On pada sa grane nakon čega Bronfman i Lila odluče da ga odvedu u laboratoriju i nazovu ga Paf po psu iz djetinjsta doktorove asistentkinje Gabrijele (Miranda Otto). Kasnije u filmu se otkriva činjenica da je Gabrijela koja glumi seksi Francuskinju ustvari amerikanka sa lažnim akcentom i jasnom namjerom da ulovi svoj plijen, doktora sa potencijalom da se obogati. Uz pomoć Gabrijele i Lile, Bronfman polako uspijeva da Pafa pretvori u civilizovanog gospodina sa uglađenim manirima, i usvojenim pravilima bon-tona, iako i dalje ima problema sa kontrolisanjem primalnih (seksualnih) nagona. Da bi demonstrirao uspijeh, doktor vodi svoje zamorče na turneju (idealan primjer današnje eksplozije reality show-a). Paf u tajnosti konzumira alkohol i povremeno druženje sa prostitutkama. U međuvremenu, odnos Bronfmana i Lile dolazi do tačke pucanja dok doktor paralelno održava aferu sa Gabrijelom. Lila odlučuje da uzme Pafa pod svoje, računajući da ona najbolje razumije njegovo stanje i vodi ga nazad u prirodu. Oni neko vrijeme žive naizgled skladno, goli među gustim drvećem, sve dok ih doktor ne pronađe i igrom slučaja završi sa metkom u čelo od strane Pafa. Lila se predaje policiji kao glavni krivac da bi omogućila Pafu da se još jednom vrati civilizaciji kako bi ispričao istinu o zdravom životu u prirodi i bolesnoj strani ljudskog ponašanja na koju je naišao u okvirima društva. Nakon što je uradio svoj dio, pričajući o slobodi ljudskog duha u šumi kojoj se vraća, Pafa prate reporteri i posmatrači aplaudirajući njegovoj smjelosti, dok on trči nazad u svoj prirodni dom bacajući odjeću. Kada se njegovi fanovi izgube iz vida, Paf ulazi u kola sa Gabrijelom koja ga čeka sa svojim lažnim francuskim naglaskom, i oni odlaze da kupe hamburgere.
U ovom filmskom ostvarenju, Gondri koristi jednostavan način snimanja što se tehničkih elemenata i nadrealnih akrobacija tiče. Ono u čemu pronalazimo njegov potpis je nepredvidiv tok radnje sa dozom ironije i komičnog, tj. neočekivanog. Ne bi očekivali savršeno uglađeni akcenat čovjeka koji je pola života proveo u divljini što simboliše brzu adaptaciju čovjeka površnosti ljudstva, kao i emotivna tranzicija glavnog ženskog lika iz nježne i ranjive žrtve u snažnu ratnicu koja jedina ostaje da se bori do kraja za svoju teoriju. Način razlaganja scena je opet Gondrijevom vještinom urađen tako da gledalac iz prve ruke prima informacije uz prigušeni osmijeh da ga glumci ne bi čuli.
Ovaj film – na kojem su radili Gondri i Kaufman – nije ni upola prošao dobro kod publike i kritičara kao njihov naredni projekat – ”Eternal Sunshine of a Spotless Mind”, gdje su više došle do izražaja Gondrijeve tehničke vještine kao i vizuelna magija.
Ipak, za one koji cijene psihološki elemenat na ekranu, smatram da je ovaj film savršeno oslikao neke najčešće stereotipe današnjeg nazovi civilizovanog društva kroz parodiju koja objašnjava znatno bolje nego realno ispričana priča. Jeftini ljudi koji vrište za pažnjom javnosti u svojoj drhtavo nesigurnoj koži zajedno sa onima koji bi glumili u realnom životu bolje od glumaca na ekranu kako bi lakše došli do novca u jednom timu protiv naivčina koji herojskim podvizima pokušavaju da dokažu svoju istinu oslanjajući se na ljude koji su u timu „kora od banane“. Ova situacija jeste klasičan primjer današnjeg kineskog butika društva, i tome nema osporavanja.

GONDRY – Režiser muzičkih spotgova

FELL IN LOVE WITH A GIRL – The White Stripes

Ovaj video predstavlja jedan inovativni pristup vizuelnom koji je Gondry postigao praveći animaciju lego kockama. Gondry je snimao kvadrat (frejm) po kvadrat, pritom prikazavši u svakom lego kocke ponovo sastavljene, ponekad koristeći kompleksan sistem da bi prvo predstavio lego figure kao gotov snimak pa onda povezao sa još takvih snimaka da bi stvorio iluziju pokreta. Spot je uglavnom u crvenoj, bijeloj i crnoj boji, što daje najbolji kontrast samih figura u formiranju kompletnih pokreta koji prate ritam muzike. Gondri je pravio likove Vajta i Meg od lego kocaka da bi kasnije sekvence koje su snimljene bile u postprodukciji pretvorene iz piksela u lego kocke. Postupak je bio relativno jednostavan, a ideja svježa i sveobuhvatno primamljiva publici i medijima. U ovom slučaju, Gondri je lako došao do nečega što ne izgleda lako, a opet sjajno uklopio haotično tečau vizuelnu dinamiku sa isto takvim ritmom muzike, obezbjedivši i sebi i bendu bitan fokus u javnosti.
The White Stripes nisu mogli da postignu ugovor sa Lego firmom pa su kupovali velike količine Lego kocaka za potrebe snimanja.
U intervjuu za The Work of Director Michel Gondry, Džek Vajt (Jack White) kaže da je dugotrajna saradnja sa Gondrijem počela slučajno. Za Fell in love with a girl Džek je želio da radi sa čovjekom koji je snimio spot za pjesmu Devils Haircut grupe Beck. Njihova izdavačka kuća je greškom kontaktirala Gondrija misleći da je on to režirao. Vajtu nije smetalo, jer mu se takođe mnogo dopao spot Deadweight, koji je Gondri stvarno radio za Beck.
Nakon snimanja spota Fell in Love with the Girl, Džek Vajt je ponovo kontaktirao Lego firmu u nadi da mu obezbjede malo pakovanje lego kocaka uz CD od kojih bi se mogle napraviti figure njega i njegove sestre Meg, što su direktori firme odbili uz konstataciju da su Lego proizvodi namijenjeni djeci uzrasta do 12 godina. Nakon velikog uspjeha singla, Lego je htio da uspostavi saradnju sa White Stripes što je ovog puta odbijeno.

STAR GUITAR – The Chemical Brothers

Koncept ovog muzičkog spota predstavlja jedan kontinuirani snimak bez reza. Kamera je postavljena unutar voza, tako da konstantno bilježi kadrove koji se smjenjuju kroz prozor. Dok voz prolazi kroz grad i sela u blizini, tako se zgrade i razni ostali objekti pojavljuju precizno u momentu promjene melodije, ritma, harmonije.
Video je zasnovan na snimcima koje je Gondry bilježio tokom odmora u Francuskoj. Vožnja između Nima i Valencije je snimana 10 puta tokom jednog dana da bi se postigli različiti efekti dnevnog svijetla.
Gondri je eksperimentisao sa drugačijom verzijom istog efekta koji je upotrijebio za Around the World – Daft Punk, gdje je predstavio svaki element muzike sa drugačijim likom (plesačem).
Gondri je plan sinhronizacije muzike i slike napravio na listu papira, modelirajući scene sa pomorandžama, viljuškama, knjigama, čašama i patikama.
Sasvim logično da je ovako svjež i originalan spoj vizuelnog dirigovanim muzikom, naišao na pozitivnu reakciju publike svrstavajući ovaj muzički spot kao jedno od odabranih ostvarenja ovog režisera.

THE HARDEST BUTTON TO BUTTON – The White Stripes

Gondri je već nekoliko puta radio sa The White Stripes, a ovo je ništa manje nego još jedna sjajna saradnja odakle možemo zaključiti koliko je važno kada se poklope ljudi sa sličnim afinitetom za vizuelno. Džek Vajt voli da postavlja sopstvene parametre za stvari koje radi u muzičkoj sferi, a Gondri to isto radi u svojoj oblasti. Šest Gondrijevih saradnji sa Bjork u svakom spotu dokazuju nevjerovatnu kreativnu sposobnost oba umjetnika, kao i hrabrost da idu svojim putem do kraja da bi postigli zlatne momente, što se nastavlja u saradnji sa The White Stripes. Ovaj spot prati slična pravila kao i u Around the world – Daft Punk i Star Guitar – Chemical Brothers’, gdje svaki muzički element ima svoj vizuelni objekat koji ga predstavlja. Gondri je našao svoj način da oslikava muzikom, upotrebljavajući u ovom slučaju ponavljanje kratkih rezova koji umnožavanjem karakterišu svaki ritmički pokret, što predstavlja jedan kreativan matematički koncept. Gondri sam kaže da je osjetio kako bi mogao da isprati oblik pjesme čim ju je čuo. Svaki put kada Meg svira bubnjeve umnožava se kadar i stvara iluziju sjeckanog pokreta dok se to paralelno dešava sa Džekom i njegim pojačalom i mikrofonom. Za snimanje ovog spota, Gondrijev producent je morao da nabavi 32 identična Ludwig seta bubnjeva, 32 pojačala i 16 stalaka za mikrofon. Snimali su tri dana po 16 sati. Izbor lokacija takođe nije bio slučajan već igra određenu ulogu u samom konceptu: Harlem, Riverside Park i Njujorška metro platforma i voz. Lokacije su bile oko 200 jardi udaljene jedna od druge zbog masivne opreme. Lokacije čine umnožavanje instrumenata prirodnim, muzika oživljava i raste pred očima posmatrača. Muzika dobija svoje tijelo. Džek Vajt je za MTV News izjavio da misli da je to jedan od najboljih spotova koji su napravili, čak jedan od najboljih spotova ikad napravljen. Za Gondrija je rekao da je toliko brilijantan koliko je i dijete u istom momentu i ne može da prestane da ga gleda dok radi. Ovaj muzički spot je definition privukao pažnju publike koji su ga izglasali sa jedan od omiljenih benda The White Stripes.

AROUND THE WORLD – Daft Punk

Svrha muzičkog spota – pored masovne prodaje proizvoda – jeste da oživi imaginarnu sliku muzike. Neki spotovi su čiste apstrakcije inspirisane pjesmom, drugi sadrže dovoljno zapleta za dugometražni film.
Za Around the world, drugi singl debitantskog albuma Daft Punk-a Homework, Gondri je pjesmi dao krv. Bukvalno, svaki dio pjesme je predstavljen grupom igrača, svaka grupa sa svojom koreografijom koja evoluira uz pratnju instrumenata i kostimima koji još nisu viđeni na ekranu.
daft-punkSet je crni studio sa raznobojnom pozadinom koja čini scenu nalik živom džuboksu. Na vrhuncu pjesme, kamera prelazi u gornji rakurs otkrivši da se cijeli skup koreografija odigrava na ploči. Kako muzika blijedi na kraju, tako je prati postepeno gašenje svijetala dok se džuboks ne ‘ugasi’ do kraja.
Gondri je vjerovao da koreografija ne treba da bude u krupnom planu, i u brzoj montaži, pa i je i dokazao kakav pun efekat može da ima.
Ovaj muzički spot je ušao u istoriju kao jedan od najboljih i najoriginalnijih kako po samom broju nagrada tako i po reakciji publike.

HUMAN BEHAVIOUR – Björk

Video je rađanje prostora lirične imaginacije, koju su ova dva umjetnika njegovali tokom saradnje na šest muzičkih spotova. U srži teorije Bjork je definicija ljudskog ponašanja: Definitivno ne postoji logika u ljudskom ponašanju. Ono je džungla u čijoj dubini je obilje mogućnosti. Strah, avantura, ljubav, smrt.
Gondrijeva mašta, dizajn i tehnike su zagarantovale proboj u javnosti s jednim velikim ‘bum’. Spot je odmah dobio MTV Breaktrough Video Status, kao i kontinuiranu rotaciju na brojnim mrežama.
Maštovitost uokviruje splet raznih fizičkih tehnika sa kamerom koji Gondry razrađuje tokom svoje karijere. Modeli, kompozicija, projekcije i osvjetljenje savršeno oblače dubinu emocija Bjork uz intenzivne i tople boje.
Human Behaviour je priča o predatoru i plijenu. U potrazi za hranom, medved hara šumom kroz noć. Lovac vreba u šumi prateći svoju igru. Bjork, kao narator i lik akter svoje priče, traži sklonište od medveda. Mnogo puta medved skoro uspijeva da ostvari svoj cilj, u jednom pokušaju čak vozi auto i zamalo gazi Bjork. Na kraju Bjork leti kroz grlo medveda dok se ne skrasi u njegovoj utrobi, a lovac takođe spozna sličnu sudbinu.
Gondri očigledno ima istovjetnu percepciju muzike koju Bjork stvara ali njegova vještina pričanja priče uveliko predstavljena u ovom spotu – unikatna je u svijetu muzičkih spotova.
Kroz ovaj video svi imaju priliku da otvore prozor i pogledaju živu priču u nadrealnom igralištu Gondrija i Bjork.

PROTECTION – Massive Attack

Ova Gondrijeva vizuelna realizacija se lako ističe u mnoštvu ostalih kao najprirodnija. Radnja je tečna, priča jednostavna. Ipak, 6 minuta u jednom kadru zahtijevalo je veoma složenu produkciju. Gondri se ovdje igrao granicama snimanja u jednom rezu.
Sadržaj spota je opservacija zgrade i njenih stanara. Počinje i završava se na mračnim i kišnim ulicama grada. Kamera ulazi u zgradu i prati čovjeka sa kćerkom u liftu. Odavde, kamera probija zid i nastavlja u hodnik koji gledamo kroz krhotine ogledala. Ovdje primjećujemo par stvari: čovjek i njegova kćer hodaju niz hodnik, implicirajući vremenski preokret i Tracy Thorn (Everything but the girl) prilazi vratima. Kamera naizgled nonšalantno odlazi kroz prozor stavljajući u prvi plan bazu priče: zgradu. Ritam Massive Attack muzike i drhtava atmosfera prave iluziju nosača kamere, dok ona lagano prelazi s jednog na drugi prozor ispitujući živote stanara. Jedna od prvih stanara je Torn koja pjeva usred noći: ”This girl I know needs a shelter, she don’t believe anyone could help her”. Prolazeći iznad, okolo i kroz prozore, svaki stan otkriva onoliko o liku koliko njihove zatečene radnje. Većina likova je iskrena. Manjina misteriozno prkosi zakonima prirode zahvaljujući konstrukciji seta.
Na prvi pogled zgrada se čini prilično visoko i ubjedljivo realno. Ipak par Gondrijevih trikova izdaju činjenicu da je struktura zgrade umjesto šest spratova visoka,ustvari šest spratova ravna (horizontalno položena). Trejsi Torn ne stoji dok pjeva, već leži na leđima. Par ogledala i projekcija ekrana su upotrijebljeni da bi se stekla iluzija dugačkog hodnika i vanjskog saobraćaja. Manje su primjetni djelovi zgrade koji mogu biti uklonjeni da bi se kamera kretala među prostorijama unutar zgrade.
Ovaj spot plovi na opuštajućoj, skoro sedativnoj senzaciji atmosfere, ali Gondri i u ovakvim uslovima ne dopušta čulima da ležerno upijaju audio-vizuelnu kreaciju, čak i do samog kraja kada automobil prolazi bulevarom.

DEADWEIGHT – Beck

U većini svojih radova, Gondry nikad ne gubi iz vida opciju poigravanja sa realnošću. Za Bekov Deadweight, singl iz albuma A Life Less Ordinary, Gondri stavlja jednog od svojih omiljenih izvođača u bizarni svijet. Sve je naopako – Bek se sunča u kancelariji a radi na plaži. Umjesto postera u sobi su porodične a fotografije a u ramovima posteri.
U avionu je nevjerovatan vjetar, dok su se ptice udobno smjestile na krilu. Jedan od sitnijih elemenata koji prati ovaj koncept – momenat kada Bek hoda ulicom dok njegove cipele koračaju ispred – Gondri je prenio na ekran iz svog sna.
Još bajkovitija je činjenica da se ovakav naopaki svijet prepliće sa filmom A Life Less Ordinary iz 1997. godine u kojem glume Cameron Diaz i Ewan McGregor. Kada se dijete na plaži igra sa automobilima, paralelno se prikazuje scena iz filma gdje pravi automobili voze autoputem. Beck u jednom momentu udara u prazno dok se stvara iluzija narednom scenom iz filma da udara jednog od likova.
Od početka, Bek se ne osjeća baš najbolje u svom svijetu, vjerovatno trovanje od sunčanja, a i prima udarce od likova iz filma što bi stvorilo bilo kome znatnu dozu stresa, pa odlučuje da uzme odmor. Tokom odmora koji se odvija u kancelariji, paralelni univerzum iz filma se i dalje poigrava njegovim umom. Njegovi snovi se čine stvarnijim od realnosti. Izlazi ne ulicu gdje se upoznaje sa svojom sjenkom koja izgleda pravi zavjeru. Bek prolazi pored bioskopa gdje se prikazuje A Life Less Ordinary kada mu se posteri učine strašno poznatim pa odlučuje da ga odgleda.
Na velikom ekranu se odigrava nazovi stvarni život Beka koji se kikoće scenama sunčanja u kancelariji i rada na plaži.
Gondry je Beku poslao kratki film gdje on bos prati svoje cipele po ulici prije nego što je uošte radio spot. Bek je bio oduševljen efektom koji podsjeća na Bastera Kitona (Buster Keaton), i činjenicom da nešto toliko jednostavno odaje nevjerovatno pametan i maštovit um gospodina Gondrija.
Izvori

  1. Grupa autora (2003) Leksikon filmskih i televizijskih pojmova,Univerzitet umetnosti, Beograd.
  2. Kuk, Dejvid (2005-2007) Istorija filma I-III, Clio, Beograd.
  3. LaRocca, David (2011) The Philosophy of Charlie Kaufman,The University Press of Kentucky.
  4. Matejić-Đuričić, Zorica (2009) Otisak duše, Izdavačka kuća PLATO, Beograd
  5. Moren, Edgar (1967) Film ili čovek iz mašte, Institut za film, Beograd.
  6. Omon, Žak (et.al) (2000) Estetika filma, Clio, Beograd.
  7. Oxford advanced learner’s dictionary
  8. Vernallis, Carol (2004) Experiencing Music Video: Aesthetics and Cultural Context,Columbia University Press, New York.

Internet izvori

  1. www.imdb.com
  2. www.wikipedia.org
  3. http://www.brainyquote.com/quotes/authors/m/michel_gondry.html
  4. http://www.partizan.com/films/director/michel-gondry/
  5. http://www.director-file.com/gondry/bjork/
  6. http://www.beingcharliekaufman.com/index.php?option=com_dms&task=view_document&id=11&Itemid=136