Skip to content

Softicirani svijet: Erotika
PROBLEM DEFINISANJA EROTIKE

Dejan Klincov

EDI-02, 12/2016


Kako definisati erotiku kad je toliko tanka granica između nje i pornografije. Za razliku od erotike, pornografija je direktna. Erotika nije razgolićena i dopušta mašti na volju, opet i pornografija isto tako. Međutim, koje su granice erotike? Erotika je više estetska, dok pornografija je više vulgarna. Opet… Od civilizacije do civilizacije sama definicija je drugačija. Recimo, za islamski svijet erotika je vulgarna, tačnije ono što je za zapadni svijet erotsko, za drugi je vulgarno. Za islamski, žena zamotana u burku je nešto erotsko. Dok za zapadni, nešto suviše tradicionalno i primitivno. Ne samo to… Erotsko itekako zna da bude tabu kao i pornografija, bez obzira što riječ djeluje isuviše blago.

Postoje razne definicije erotike:

  1. (gr. spolna ljubav) veština vođenja ljubavi, nauka o ljubavi, ljubavno pjesništvo [1]
  2. pobuđuje seksualnu ljubav ili želju, strogo označava ili utiče na seksualnu želju [2]
  3. pokazuje ili izaziva seksualnu želju i užitak, namjenjena da neko osjeti seksualnu želju [3]
  4. prikaz erotskog ponašanja (u fotografiji ili pisanju) namjenjen da izazove seksualnu želju [4]

Nisam želio dalje o definicijama pornografije, pošto je ovde reč o erotici, želio sam samo da iznesem problematiku definisanja, sve djeluje tako isto dok jednostavno nije.

Šta je umjetnost? Sve zavisi od naših ubjeđenja. Nekima su erotika i pornografija isto. Ako uzmemo u obzir da nema definicije same umjetnosti, onda erotika u umjetnosti dolazi do nezavidnog položaja. Na kraju dolazimo do zaključka da je to sve subjektivni doživljaj… Pošto nema jasnog mjerila šta jeste erotika. Tako da sama erotika u nekim slučajevima može biti podložna preispitivanju. Ako dolazimo iz patrijarhalno-konzervativne sredine, ona može da bude isto što liberalnoj osobi jeste pornografija. Tako da je sam termin erotike podložan dekonstrukciji. Ponovnom tumačenju iz različitih perspektiva… Zakoni širom svijeta su različiti, samo razgolićivanje bilo kakvog tipa, bez ikakve seksualne konotacije jeste zabranjeno. Bilo ono literarnog ili fotografskog tipa.

Erotika zauzima posebno mjesto u istoriji fotografije. Sama beskonačna reprodukcija medija je imala efekat pristupa erotici masama. Vizuelni nadražaj je jači nego pismeni, što je davalo povoda za još veću popularnost erotskih fotografija. Da bismo razumjeli samu erotiku i njenu prirodu, moramo prvo početi od njene istorije, ali iz fotografske perpsektive.

Kratka istorija erotske fotografije

Produkcija i izložbe erotske fotografije u SAD-u i u Velikoj Britaniji je uveliko ometena zbog socijalnog moralizma različitih epoha u kojima je nastala. S početkom 1900. godine puritanske vrijednosti su vladale nad socijalnom sviješću potencijalnih posjetilaca galerija i tržišta umjetnosti. Produkcija erotske fotografije je postojala u suprotnosti sa zlovoljom vlasti i moralnog konzervativizma. Britanija je bila praktično licemjerna na osnovu zakona gdje vlada pristojnost i to je trajalo do 1918. godine. Bila je to noćna mora Prvog svjetskog rata i teror nad milionima mrtvih britanaca koji su šokirali britansko društvo, koje je na kraju popustilo u strogom moralu. Literatura i vizuelna umjetnost je odmah uticala sa svojim novom sviješću seksualnog liberalizma. Za vrijeme 1920. godine, promijenljive moralne vrijednosti su dopustile povećanje seksualnog liberalizma i fotografije akta su ovog puta ušle u komercijalnu kulturu. Kraće suknje i frizure u tom vremenu nisu samo bile prihvatljive, već i pomodne. Predstave burleske u vremenu od 1920. do 1930. godine su bile mjesto zbivanja za one koji su tražili erotsku zabavu. Pojava „pin-up“ fotografija je dovela erotsku fotografiju do publike u SAD-u i šire. Termin „pin-up“ je osmišljen za vrijeme Drugog svjetskog rata i upotrebljen je za hiljade glosi (vrsta papira) fotografija prekrasnih žena i distribuirane su američkim vojnicima u naređenju da „podignu moral“. Kao glavno pravilo Drugog svjetskog rata, pin-up je bio lijep sa sugestivnim pozama, ali bio je nevin i skoro nikad nije bilo golotinje. Period od 1950. do 1970. godine često je nazivan „slobodnim godinama“ u erotskoj i komercijalnoj fotografiji. Godina 1950. je donijela zlatno doba erotske fotografije, štampane na sjajnom papiru, kvalitetan proizvod časopisa se raširio i došlo je do osnivanja muških časopisa kao što je „Playboy” (prvo izdanje je izašlo 1953. godine.). Čak seksualna revolucija i brzo promijenljiva socijalna moralnost od 1960. do 1970. godine svaki fotograf koji je eksplicitno fotografisao stidne dlake, uveliko se smatralo da je to vulgarno, sve do 1970. godine. To je čak dalo rane pravne bitke engleskog fotografa Horache Narbeth-a (znan profesionalno kao Roye), koji je uspješno odbranio svoj fotografski prikaz stidnih dlaka citirajući probleme pitanja umjetničkog integriteta. Jedan od najuticajnih fotografa ‘60-ih bio je englez Bill Brand (1904-1983) – u njegovoj knjizi „Perspective of Nudes” (1961) inovativno i uticajno je donio prihvatljivost akta i eroticizma u fine-art fotografiji. [5]

Otto Skowranek (1908) Olga Desmond – Ples noževa

Otto Skowranek (1908) Olga Desmond – Ples noževa, želatinski srebrni print
© Staatliche Museen zu Berlin, Kunst-bibliothek

 

Frank Eugene Smith, Adam i Eva

Frank Eugene Smith (1898/99, Objavljeno u magazinu Camera Work, 1910) Adam i Eva, heliogravure
© Staatliche Museen zu Berlin, Kunst-bibliothek

Emile Bayard (1903) The Aesthetic Nude No. 34

Emile Bayard (1903) The Aesthetic Nude No. 34

 

Alfred Cheney Johnston (1920. ili prije) Žena sa kamerom

Alfred Cheney Johnston (1920. ili prije) Žena sa kamerom

Bob Thomas, Francuska erotska razglednica

Bob Thomas/Popperfoto/Getty Images (1920) Francuska erotska razglednica

Frank Powolny (1943) Betty Grable

Frank Powolny (1943) Betty Grable

Naslovnica prvog izdanja Playboy-a (1953)

Naslovnica prvog izdanja Playboy-a (1953)

Erotika od antičkih vremena do danas, na onim djelima gdje vidimo vrhunac estetičnosti, a ne vulgarnosti (pitanje od kuture do kulture), ima svoja mjesta u muzeijma širom svijeta. Postoje neka djela, posebno u fotografiji, koja izazivaju duboku sumnju i namjere autora. Za jednu stranu je neprimjerena, dok za drugu predstavlja samu umjetnost. Namjere autora možemo samo da preispitivamo ili da nagađamo, nekad autor želi da šokira ili nema namjeru da šokira, ili želi da privuče pažnju, ili gleda samo na estetičnost… Eroticizam zna i da pravi ili da pomjera granice umjetnosti. Erotika jeste subjektivna, za samu publiku, nekad je uvrijedljiva pojedinima nekada nije, ona je samo subjektivna. Ovde navodim samo par kontroverznih primjera.

Na margini etičnosti [6]

Lewis Carrol je svima nama poznat kao pisac „Alise u zemlji čuda“. Međutim, široj publici nije poznat i kao fotograf. Rođen je 1832. godine u Velikoj Britaniji. Njegova karijera se ljuljala između karijere matematičara na Christ Church College-u u Oxford-u, pisanja dječije literature, i fotografije kojom se počeo baviti 1856. godine. On je upoznao petogodišnju Allice Liddell, kćerku dekana Christ Church College-a. Za jako kratko vrijeme su se povezali… Za vrijeme piknika na rijeci Temzi 1862. Caroll je ispričao svoju priču „Alise u zemlji čuda“, a tri godine poslije je objavio. U fotografskim sesijama fotografisao je mnoge djevojčice, uključujući i Xie Kitchin. Portret Alise kao djevojke koja prosi je na meti debata… Direktan i provokativan pogled, poza i sugestivna odjeća mogu odati seksualnu želju fotografa. Godine 1880. iz čista mira prestaje da se bavi fotografijom, bez ikakvog razloga. Uništio je mnogobrojne fotografije, dok mu je porodica iskidala par listova iz dnevnika koji dodatno povećavaju sumnju…

Lewis Caroll (1874) Xie Kitchin spava

Lewis Caroll (1874) Xie Kitchin spava

Lewis Caroll (1859) <b>Djevojka koja prosi</b>

Lewis Caroll (1859) Djevojka koja prosi (Beggar Girl)

Steven Meisel-a je Yves Saint Laurent naručio za reklamnu kampanju parfema „Opium“. Za vrijeme fotografisanja, nekoliko scena je fotografisano, neke su bile u znatno eksplicitnim pozama, ali kao finalna je odabrana ona na kojoj je model Sophie Dahl sama. Meisel je tražio da pozira na leđima samo sa narukvicom, ogrlicom i štiklom. Fotografija je estetska i provokativna, lavira između nevinosti i seksualnosti. Reklamna kampanja parfema „Opium“ je prikazana na bilbordima širom Velike Britanije. Žalbe na reklamu su stigle vrlo brzo. Uzimajući u obzir da je fotografija napadna i degradirajuća, mnogi tužitelji su zahtjevali da se reklama zabrani. Za neke, ova reklama je nosila degradirajuću sliku žene. Za druge, bila je previše bestidna da se prikaže na ulicama djecom. Nakon više od 900 pritužbi, „Advertising Standards Authority“ (Velika Britanija) je prepoznao da reklama nije u skladu sa propisima i naredila hitno skidanje sa bilborda. Ali ne i iz magazina. Dok u Francuskoj nije imala problema, sedmicama je bila kod autobuskih stajališta.

Steven Meisel (2000) Sophie Dahl za Yves Saint Laurent

Steven Meisel (2000) Sophie Dahl za Yves Saint Laurent

   

David LaChapelle je u maju 2004. godine objavio fotografiju u magazinu Photo: Angelina Jolie sa njuškom konja koja je naslonjena na njene grudi. Fotografija ilustruje naslov Femmes et chevaux (Žene i konji), u kojemu se nalaze i fotografije Oliviero Toscani-a i Joel-Peter Witkin-a. Magazin se prodaje u 17 zemalja svijeta, uključujući jednu sa jako strogim zakonima, izdanje je bilo nemoguće naći u Švicarskoj. Strahujući od moguće interpretacije zoofilije u fotografiji, Švicarski distributeri su zabranili prodaju izdanja na kisocima, čak i samim pretplatnicima. Na samoj pretpostavci interpretacije, ekonomski činilac je odlučio auto-cenzuru, strahujući da ne prekrše zakon, posebno Član 197. krivičnog zakona, koji zabranjuje opticaj slika koje prikazuju „seksualnu radnju… sa životinjama“.

David LaChapelle (2004) Angelina Jolie

David LaChapelle (2004) Angelina Jolie

 

 


[1] http://www.vokabular.org/?search=erotika&lang=sr-lat

[2] http://www.merriam-webster.com/dictionary/erotic

[3] http://www.oxfordlearnersdictionaries.com/definition/english/erotic?q=erotic

[4] http://www.merriam-webster.com/dictionary/pornography

[5] Warren, Lynne et all. (2005) Encyclopedia of Twentieth-Century Photography, New York, pp. 448–449.

[6] Girardin, Daniel / Pirker, Christian (2008) Controversies: A Legal and Ethical History of Photography, Paris.