Skip to content

SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU

Miroslav Minić

EDI-01, 06/2016


Vladimir Tomić, reditelj filma “Flotel Europa”
nagrađenog na 7. UnderhillFestu 

Moj motiv kroz svaki moj umjetnički rad pa i “Flotel Europu” je da pokažem čovjekovo stanje, često razapetog između njegove prirode, ideologije, religije, istorije i sistema u kojim se nalazi. Umjetnost je sklopiti jedno djelo koje otkriva na jedan jednostavan način kompleksnost i dubinu čovjekovog života

LEG1VladimirTomic

Ne pokušavam nikoga da ubjedim u nešto, jednostavno pokazujem stvari onako kako ih ja doživljavam i vidim: Vladimir Tomić

Posebno priznanje žirija nedavno završenog 7. UnderhillFesta pripalo je filmu “Flotel Europa” Vladimira Tomića. Kako je obrazložio tročlani žiri – vještim korišćenjem kućnog videa, kroz intimne, autobiografske momente i portret zajednice izbjeglica, reditelj gradi autentičan prikaz psihoze rata. Film komunicira s emocijama gledaoca, a pritom ne prelazi granicu patetike.

Vladimir Tomić rođen je u Sarajevu 1980. godine, a 2009. diplomirao je na Danskoj kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti. Danas živi i radi u Kopenhagenu. Tomićevi umjetnički filmovi bave se savremenom umjetnošću i eksperimentalnom dokumentaristikom, a u fokusu njegova rada često su univerzalne ljudske tenzije koje nastaju zbog promjena u strukturi društva.

IZS: Film “Flotel Europa” sastavljen je od ličnog VHS arhivskog materijala koji je snimila grupa izbjeglica iz Bosne i Hercegovine između 1992. i 1994, tokom njihovog zajedničkog života na ogromnom brodu ukotvljenom u luci u Kopenhagenu. Koristeći se ovim materijalom i naracijom, “Flotel Europa” govori o odrastanju u toj neobičnoj sredini. Kada ste odlučili da napravite ovaj film? Kako je nastao, s kojim motivom?

TOMIĆ: Kada sam 2004, prvi put poslje rata posjetio Bosnu i Hercegovinu, deda mi je dao jednu VHS kasetu. Kasetu smo snimili mama, brat i ja 1993. godine ispred izbjegličkog centra po imenu “Flotel Europa” u Kopenhagenu. “Flotel Europa” je u stvari bila jedna vrsta broda ili plutajuća platforma, plasirana na vodi u luci Kopenhagena. Tu je živjelo oko hiljadu izbjeglica iz Bosne i Hercegovine uključujući i nas. Kasetu smo snimili da bi pokazali familiji u ratom zahvaćenoj Bosni i Hercegovini kako mi živimo u Danskoj, koje su mogućnosti da ostatak familije izađe i koji su nam planovi. U stvari mama je najviše govorila dok smo brat i ja stajali pored i izgledali glupo. Uvijek sam bio svjestan da taj dokumentarni (home video) materijal posjeduje vrijednost ako se iskoristi na pravi način. Znao sam i da su druge izbjeglice u to vrijeme pravile svoje snimke i sa malo pomoći i truda došao sam do tih ljudi. Moj motiv kroz svaki moj umjetnički rad pa i “Flotel Europu” je da pokažem čovjekovo stanje, često razapetog između njegove prirode, ideologije, religije, istorije i sistema u kojim se nalazi. Umjetnost je sklopiti jedno djelo koje otkriva na jedan jednostavan način kompleksnost i dubinu čovjekovog života. Isto tako mislim da je važno staviti lice na to otrcano ime “izbjeglica” i nadam se da sam to uspio.

LEG2Flotel Europa1

U “Flotelu Europa” je živjelo oko hiljadu izbjeglica iz Bosne i Hercegovine: Kadar iz filma

IZS: Dvije decenije kasnije, vodite gledaoce na put Vašeg odrastanja na tom brodu, ispunjenom ehoima rata. Moram Vas pitati da li je bilo teško suočavati se sa svim tim zabilježenim trenucima na brodu?

TOMIĆ: Na svakom novom radu nastojim da se suočim sa stvarima sa kojim se na neki način personalno borim kroz život. Naravno da me isto tako interesuju tuđe sudbine i mislim da je mnogo važno pokušati razumjeti sebe, svoja mišljenja i postupke kao i druge ljude, njihova mišljenja i postupke. Može biti mnogo teško, ali je za mene nevjerovatno važno pokušati razumjeti istoriju, njene nijanse i naučiti od nje i isto tako pokušati pomiriti se sa njom. To je na žalost nešto što izgleda skoro nemoguće među ljudskim rodom, specijalno na našim prostorima. Međutim što se više suočavam sa prošlošću i učim od nje, osjećam da postajem otvoreniji, mirniji i valjda malo pametniji i nadam se da kroz svoja dijela mogu da dam drugima nešto od toga. Ne pokušavam nikoga da ubjedim u nešto, jednostavno pokazujem stvari onako kako ih ja doživljavam i vidim i često mi ljudi kažu da se mogu pronaći u tome. To je najveća nagrada za mene. Suočavati se sa trenucima na brodu tokom pisanja scenarija za film “Flotel Europa” nije bilo toliko teško zato što sam se sa nekim od tih stvari suočavao tokom realizacije filma “Moja izgubljena generacijo”, iz 2009. Iako je taj surovi raspad Jugoslavije zauvijek ostavio trag na meni, kao i na mnogim drugim ljudima, kroz novo djelo sam želio da obuhvatim mnogo više od negativnih posljedica. Kako život može biti tragičan, tako isto može biti i komičan, lijep, surov, važan i ujedno banalan i drago mi je da sam se kroz film “Flotel Europa” otisnuo i obuhvatio sve to.

LEG3Flotel Europa2

Kako život može biti tragičan, tako isto može biti i komičan, lijep, surov, važan

IZS: Šta je najbitnije sredstvo – metod da bi se priča ispričala?

TOMIĆ: Različiti režiseri imaju različite pristupe i mišljenja, tako da bi se o tome moglo pričati dugo. Dobra priča je za mene najvažnija. Ako priča nije jaka na papiru, zašto onda u opšte praviti film? Slika je nešto drugo. Slika je priča sama u sebi, ali slika govori svojim jezikom i zato je mnogo važno pronaći ili napraviti te slike koje ne samo pašu napisanoj priči već istovremeno otvaraju jednu drugu dimenziju kod onoga ko ih posmatra. Pošto se ja bavim umjetničkim filmom tražim od slike mnogo više osim da samo podrži radnju filma. Zato moji filmovi često i izgledaju različito jedan od drugoga. To je zato što svaka priča traži svoj jezik kroz sliku, a dobrim dijelom i kroz zvuk.

IZS: Nisam ranije gledao Vaše filmove, ali sam pročitao da je tema mnogih otuđenost. Volio bih da mi kažete o tim ranijim filmovima.

TOMIĆ: Neke od mojih ranijih kratkih filmova možete naći na www.vladimirtomic.com. Kroz svoje kratke filmove “Trilogija”, istraživao sam stvari kao što su institucija i njen uticaj na ličnost pojedinca. Kroz filmove kao “Eko”, “Moja izgubljena generacijo” i “Flotel Europa” sam pokušavao da razumijem otuđenost, nostalgiju, banalnost zla i tu fatalnu ljudsku glupost. U filmu “Nezavršena putovanja” sam pokušao da razumijem postkolonijalnu traumu Inuita na Grenlandu.

Vidite radi se o raznim temama, ali kroz sve se provlači ta “otuđenost”.

Neko mi je rekao da jedan pisac uvijek priča istu priču samo na drugi način i mislim da to nije daleko od istine. Otuđenost je nešto što me mnogo zaokuplja u mojim radovima, naravno zato što sam je i sam doživio. Kada bacim oko na neke od mojih omiljenih pisaca isto tako vidim da su kroz svoja djela radili sa sličnim temama, naravno svako na svoj način.

Mislim da mi je ta otuđenost, koliko god ona bila jedna teška i iscrpljujuća stvar, isto tako dala mnogo neprocijenjivo vrijednog znanja. Mislim da me je tjerala i još uvijek tjera da gledam i razmišljam više, dublje i postavljam pitanja o čovjeku, društvu, sistemu, istoriji i prirodi istog. Oko nas se konstantno odvijaju nevjerovatno interesantne i važne stvari, ali mislim da su mnogi ljudi vremenom postali imuni na to da ih vide i to čini velike mase, ne samo siromašnijim već i nemoćnim da utiču na njih. To isto omogućava drugima često pogrešnim ljudima da upravljaju masama.

IZS: Šta nakon “Flotela Europe”? Radite li na nekom novom projektu?

TOMIĆ: Ove godine sam imao jednu samostalnu izložbu u jednoj galeriji u Danskoj i upravo pišem scenario za jedan novi film. Bolje je pričati o djelima nakon što su realizovana.