Skip to content

Posts tagged ‘autor’

KVENTIN TARANTINO

Jelena Backović

EDI-04, 12/2017


U v o d

Slike oko nas, naše oči registruju kao mijenjanje svjetla, to jest’, postojanje i nepostojanje svjetla u datom trenutku. Kada otvorimo oči, te slike polako dobijaju obrise i kasnije možemo da vidimo tačno definisane oblike i da postanemo svjesni stvarnosti oko sebe.

Ipak, postoje i oni koji i sklopljenim očima posmatraju te promjene svjetla i tako imaju svoje poimanje stvarnosti. Neko od tih ljudi pronalazi način da to svoje poimanje prenese ljudima oko sebe. Read more

AUTORI I VREDNOSTI:
Estetika filmskog rimejka

Maša Seničić

EDI-01, 06/2016


Invasion of the Body Snatchers (Don Siegel, 1956)
Invasion of the Body Snatchers (Philip Kaufman, 1978)
Body Snatchers (Abel Ferrara, 1993)
The Invasion (Oliver Hirschbiegel, 2007)

Filmski rimejk (remake)[1] nije neobična pojava u istoriji filma, te su se njime do sada mnogi bavili u praksi, a nešto ređe i u teorijskim opservacijama. Pitanje potrebe za rimejkom se takođe javlja, a ona se mahom pripisuje nedostatku tema ili ideja, premda su razlozi svakako brojniji, uz to manje ili više kreativne i ekonomske prirode. Međutim, najveći značaj bilo kog rimejka zasigurno leži u njegovoj mogućnosti da iznova osvetli neku priču, insistirajući na izmenjenim percepcijama u drugačijim vremenima i okolnostima. „Invazija kradljivaca tela” (Invasion of the Body Snatchers, 1956) predstavlja jedinstven primer sa čak tri rimejka u rasponu od pola veka. Ponovo snimati i interpretirati priču koja govori o mračnoj budućnosti civilizacije izgleda kao osnovan produkcijski potez, ali činjenica je da su najrazličitija dela sa ovom ili sličnom tematikom bila više nego brojna u dvadesetom veku. Ova komparativna analiza pretenduje da odgonetne zašto je upravo „Kradljivci tela” (Body Snatchers), roman Džeka Finija (Jack Finney) zaslužio toliko pažnje. Osim toga, dalji tekst je i svojevrsni pokušaj da se odgonetne i dublje razume ukrštanje četiri različite rediteljske poetike nad ovim literarnim delom i/ili njegovim prethodnim ekranizacjama. Read more

MIŠEL GONDRI (dio 1/2)

Tina Kuzman

EDI-01, 06/2016


Michel-GondryIzučavanje, shvatanje i prihvatanje autorskog rukopisa jedne ličnosti može da bude jednostavno i tečno kao kad ste u kafu stavili tačno onoliko šećera koliko treba, ili naprotiv, uz konfuzan pogled koji bi moj deda uputio jednom modernom telefonu.

Svaka individua pod uticajem beskrajnih nijansi boja unutrašnjeg i spoljašnjeg svijeta ima svoj jezik, nekad čak ni uputstva ne pomažu. Dok smo živi nećemo naučiti sve odgovore, ali tu smo da učimo kako da postavimo prava pitanja. Zbog nečijih vizija i njihovih realizacija i opčinjavajućeg uticaja koji može da se desi vrijedi truditi se više, izraziti se. Kako bismo inače mogli da se zaljubljujemo?
Ljubav na prvi pogled se dešava kada složite Rubikovu kocku u rekordnom vremenu uz ”aha” momenat. Kad ste se zaljubili u nečiji način izražavanja, našli ste djelić nečega što imate u sebi.
Prateći Gondrijev (Michel Gondry) autorski rukopis, našla sam svoje boje i vidjela kakav alat mogu da budu. Njegov stil je lako prepoznati. Zamislite kako je neki moćni direktor banke ustupio svoj položaj jednom djetetu od četiri godine da proizvodi novčanice sa Diznijevim (Walt Disney) likovima i našli ste gondrijevsko. Read more

TIM BARTON (dio 1/2)

Biljana Vušović

EDI-01, 06/2016


Ovu temu sam izabrala zbog njene širine i otvorenosti, zbog toga što mi pruža mogućnost da se bavim i istražujem u domenu umjetnosti koju volim. Pruža mi mogućnost da samoj sebi postavim granice i okvire u kojima se krećem. Sloboda izbora – a onda i doživljaja i njima pripadajućih emocija – sloboda pratećih misli i konačnog govora o svemu doživljenom i mišljenom.
Autorski rukopis u umjetnosti pokretnih slika. Pokretne slike – iluzija koju je začeo film – umjetnički je okvir u kojem se kreće rad, a unutar tog okvira bavimo se autorskim rukopisom. Autor (lat. augere, fr. auteur), tvorac nekog djela. Rukopis se može šire odrediti kao stil, odnosno način davanja oblika, osobena autentična (individualna) umjetnička izražajnost.
Rukopis (način davanja oblika) je za autora (umjetnika) izuzetno bitan, sve do momenta dok ne ugrožava njegovu umjetnost, dok se njegova umjetnost ne pretvori u ambiciju da gledamo njega a ne djelo. Umjereno doziranje stila (način davanja oblika) autora čini prepoznatljivim (originalnim), a originalnost je ono čemu se teži. Ja biram Tima Vilijama Bartona (Tim William Burton), kao jednog od meni najdražih i, po mom mišljenju, najkvalitetnijih autora savremene kinematografije. Radio on u ulozi reditelja, scenariste ili animatora, negov stil ostaje prepoznatljiv. Ono što slijedi jeste istraživanje Bartonovog rediteljskog opusa, preciznije rečeno, igranih filmova, kojima je najmanji zajednički sadržalac Džoni Dep (Johnny Depp), kao nezaobilazni element prepoznavanja autorskog rukopisa. Read more